Pojam Kenjutsu dolazi od riječi Ken – mač, sječivo, i od riječi Jutsu – umijeće, vještina. Označava vještinu upotrebe japanskog mača (katane) koja je osmišljena za pripremu samuraja za borbu.
Vještina se javlja u Heian razdoblju (794. – 1185. g.) kad je osmišljen mač s jednom oštricom, blago zakrivljen na kraju i prilagođen za rezanje i sječenje. Zbog krvavih građanskih ratova, potreba za dobrom i uvježbanom vojskom tijekom kasnog Kamakura razdoblja (1192. – 1333. g.) povećala je borbenu disciplinu škola mača i uzrokovala procvat ratničkih vještina.
U sklopu sekcije Kempo učimo tehnike SHIZEN RYU KENJUTSU (koju je osnovao hrvatski majstor-učitelj, hanshi, Miran Škerl, 10. Dan), koja se između ostalih škola temelji na tehnikama škole Tenshin shoden katori shinto ryu, čiji je osnivač Choisai Iizasa Ieano, samuraj plemićkog podrijetla, rođen 1387. g. u prefekturi Chiba u blizini Tokija, gdje se i danas nalazi njegov grob u krugu shinto hrama Katori.
Choisai Iizasa Ieano
Svrha i cilj vještine danas je izučavanje tehnika, tradicionalne praktičnosti i mogućnosti primjene u realnoj borbi. Zbog opasnih i složenih tehnika i oružja, slobodni sparing rijetko se koristi i iz tog razloga nema ni sportsku inačicu. Umjesto toga u uvježbavanju tehnika koriste se tradicionalna pomagala, kao zamjerna za Shinken (pravi mač), bokken, kodachi, drveni nož (tanto) i nekoliko dužina drvenih štapova i palica (bo, hambo), drvena naginata, nunčake, yawara i druga pomagala (makiware za uvježbavanje udaraca rukama i nogama, te za uvježbavanje tehnika udaranja i sječenja mačem).
