Jujutsu (Ju – u prijevodu nježnost, fleksibilnost, mekoća, popustljivost i Jutsu – umijeće, vještina, daju naziv fleksibilna-nježna ili mekana vještina) izvoran je naziv za japanske stilove borilačkih vještina koji su donekle poznati u svijetu kao sportske vještine (Judo, Sambo, Brazilski jiu jitsu).
Jujutsu obuhvaća tehnike kružnih pokreta, hvatova, poluga, bacanja, rušenja, gušenja i preusmjeravanja protivnikove težine i sile, a manju pažnju daje udarcima koji su se pokazali neučinkovitima u borbama između oklopljenih samuraja.
Jujutsu je „prilagodljiva, popustljiva, nježna“ vještina borbe, vještina golorukog borenja protiv nenaoružanog i naoružanog protivnika. Stari naziv je JAWARA ili JAWARAGI (ubadanje u slabe, nezaštićene točke na tijelu). Razvijala se među ratničkom klasom (bushi, samuraji) u feudalnom Japanu kao način golorukog savladavanja (onesposobljavanja, uništenja) naoružanog oklopljenog protivnika, u prilikama kada se ostajalo bez svog oružja a najčešće i kad tehnike oružja i udaranja nisu bile učinkovite i dostatne protiv oklopljenog ratnika (koji su bili relativno tromi i nespretni zbog oklopa – YOROI). Moralo se prilagoditi borbi: hvatanju, rušenju, bacanju, gušenju i lomljenju zglobova polugama, možebitno se koristilo kratko oštro oružje za neutralizaciju kroz slabe, nezaštićene točke na oklopu – SUKI.
Jujutsu vještina borbe razvijala se na principima korištenja sile i energije protivnika protiv njega samog (kad i tjelesno slabiji protivnik može pobijediti i jačeg od sebe, ukoliko razumije i koristi ove principe), a ne izravno sukobljavanje (kad gotovo uvijek pobjeđuje onaj koji je tjelesno snažniji). Postoji više inačica, pristupa i škola JUJUTSU-a, ali sve koriste iste tehnike (hvatanja, držanja, bacanja, uvrtanja, poluga, gušenja, udaraca rukama i nogama i borbu na podu), većina škola koristi i podučava uporabu s oružjem.
Dakle, Jujutsu je u svojoj srži vještina čisto vojničkog karaktera koja poučava učinkovite tehnike napada i obrane te nije sportska disciplina. Školu Kokusai jujutsu ryu (alternativno, Bankoku jujutsu ryu ili Koku ryu jujutsu) osnovao je majstor (soshi, osnivač) Kam Hok Hoe koji je dosegao najvišu razinu u Bankoku Jujutsu. Svoje tehnike testirao je u sportskim i uličnim borbama te postao legenda diljem jugoistočne Azije.
Kam Hok Hoe
U Hrvatsku je ovu vještinu iz Australije, početkom Domovinskog rata, donio majstor (shihan) Stjepan Grbavac, nositelj 7. dan (shichy dan). Jujutsu je godinama uvježbavao kod australskog majstora i umjetnika Graham Renniea “Biggibilla”.
Graham Rennie “Biggibilla”
